Kad padne mrak i dođe noć ništa nije u redu. Proklete uspomene, ne ostavljaju me na miru. I moram, zaista moram do jutra da pričam sa tišinom. Jednostavno moram da sjedim skulpčana i obavijem ruke oko koljena i dugo čučim pokraj prozora i gledam kako crni oblaci se izvijaju i spuštaju na vreli asfalt kojeg osvjetljava ulična rasvjeta, pa ustanem i počenm šetati tamo-amo i uvijek završim naslonjena na bijeli okvir prozora i gledam.. dugo gledam u daljinu. I samo mislim, i mislim. Dugo mi ovako nije bilo.
(via i-am-a-fucking-unicorn)

(Source: nah-dyah)

I onda shvatis da onog pravog sretnes samo jednom u zivotu i nikad vise.
Da su samo jedne najdraze oci, samo jedan zagrljaj u koji se savrseno uklapas.
Jedan osmeh kojem se uvek obradujes.
I onda, kada to izgubis, celi zivot tragas za takvim istim, pravim.
Ali ga nikad ne nadjes.
I sa svakim pogresnim, uvek se vracas njemu, jedinom pravom.
(via i-am-a-fucking-unicorn)

(Source: maleckaponoczvecka)